Radovana Radojkovića nije udarilo sunce u glavu, iako mu se često pada u nesvest kad dođe u svoj rodni Levač. Dok ispija kafu na terasi svoje kuće, pred očima mu je panorama Rekovca, a britkim perom povlači liniju na horizontu.
– Dvadeset godina se gasi opštinska nada, da stignu investicije iz Beograda.
– Nikako, brate, da stignem na cilj, nije ona zagorela, već imam kratak fitilj.
– Dok tugu samo pivom razvodnjavam, ženo mojih snova pusti me da spavam.
– Šta to beše Betoven? Svirač ili pevač? Ne, bre! On je stečajni upravnik za Levač.
– Šta se to u mom gradu krije? Glas razuma u mraku sadašnje Šumadije.
– Za gastarbajtere u Levču, svaka kafana prija, toči se piće zvano nostalgija.
– Slavim krsnu slavu, tako je oduvek bilo, ali ipak bih ugradio fiskalnu kasu u kandilo.
– Imao sam s njom odnos, bez zavaravanja, a onda je sledilo pola sata izvinjavanja.
– Našao sam devojku koja sve prepreke ruši, nije baš mnogo lepa, ali k’o Turčin puši.
– Levačka pretnja danas je veoma česta. – Kad te budem udario, ima da te izujem iz mesta.
– Levčani seks obavljaju u tišini, sigurno i tajno u Kragujevcu i Jagodini.
– Završili smo faks, bili smo štreberi, okreću nam leđa kao da smo pederi.
– Levački slogan je pravi i za svaku binu, – svom snagom u pizdu materinu!
– Da! Jesam devica i verujem u nas, samo uopšte ne znam šta mi je danas.
– Ona je prava devojka, izgleda graciozno-šik, bila bi mi dobra za plastenik.
– Kada su ulazili u opštinu bila im je čast, ali kao kolacioni partneri samo se šlepaju uz vlast.
– Firma koja služi za narodno zamajavanje, je da današnji Zavod za zapošljavanja.
– Pošto je Levač zaboravljena i prašnjava slika, predlažem da se otpcepi i bude republika.
– U Rekovcu me je bar deset osoba pitalo ovog leta: -Molim Vas pokažite mi zgradu kometeta!
– Radi u Švajcarskoj i veran joj je do groba, kada dođe na odmor u Levač, želi da se vrati Sloba.
AUTOR: RADOVAN RADOJKOVIĆ