Poslednjih godina se mnogo o njemu pisalo, slikalo i snimalo. Ovo drvo budi sve veću pažnju u javnosti. Jedni mu prilaze sa strahom, drugi sa verom, dok ga treći zagledaju iz radoznalosti.
„Levačke“ idu korak dalje od svih i razotkriva priču o drvetu koje decenijama uliva strah, postaje svetilište i zaobilaznica na putu. Drvo koje priča svoju priču o lepoti tajnim velom ogrnute nedokučive prirode kao dara Božijeg.
Na desnoj strani puta Belušić-Oparić, na tromeđi katastarskih opština Oparić, Belušić i Brajinovac, vekovima leprša i privlači pažnju neobičnim izgledom, drvo, gumasto-okruglog oblika, u narodu ovog kraja poznato kao Stara jabuka, Alovito, Vilinsko, Zlo, Gumasto, Patuljasto, Zloćudno, za neke – čarobno!
Zapravo, to je endemska jabuka, ostatak stare flore, visine oko tri i po metra, širine isto toliko, uspeva samo u određenim klimatskim uslovima. Decenijama ne menja oblik, niti raste. Rađa svake druge godine sitne plodove, koje niko ne ubira. Ne zna se koliko je staro.
Po jednom nezvaničnom izvoru ima ih samo tri na svetu – jedno u Francuskoj i dva u Srbiji.
Za meštane ovog dela Šumadije „gumasto drvo“ je mit, kult i legenda. Nataša Lazić, pesnikinja i etno-istraživač, iz Oparića, kaže da se o zloćudnom drvetu godinama ispredaju priče koje su na granice realnosti i fantastike.
– U njegovoj krošnji, među stubovima, ima i novca, što podseća na darivanje ili otkup. Treba istaći i to da se darivano nalazi na strani gde je stub grubo zasečen sekirom. Po rečima očevidaca nepoznata lica su jednog leta izašla iz džipa beogradske registracije, klečeći se pomolila i ostavila novac na drvetu – priča Nataša napominjući da drvo za sebe vezuje priče i legende koje su se čak završili tragičnim ishodom.
Svedočanstva su brojna, a ovdašnji meštani su specijalno za „Levačke“ naveli sledeće sudbine:
Vlasnik parcele na kojoj se nalazi drvo, obrađujući isti, zaobilazi drvo u luku. Žitelj Brajinovca orući njivu o drvo je očistio plug i poginuo nedaleko od njega. Oparićanac se opkladio da će da otkine grančicu, uradio to i u lovu izgubio nogu. Drvoseča odekao granu i poginuo sa motora. Čobanin odsekao prut da njime goni stado, oduzela mu se ruka i noga i ostao invalid do kraja života. Pijani prolaznik lomio grane drveta i platio danak, rodila mu se deca sa telesnim nedostacima. U njegovoj blizini četiri vozača iz iste familije imali su saobraćajnu nesreću i priviđenja. Nakon reportaže na Palmi plus o drvetu, Kragujevčanin rođen u Opariću opkladio se sa kolegama u Zastavi da će doneti granu. U momentu kada je prikočio naspram drveta, sa namerom da izvrpi obećano, nevidiljiva sila ga je bacila s puta i našao se u njivi.
Za ovo drvo vezana su i predanja u kojima su junaci istorijske ličnosti Miloš Obrenović i Stevan Jakovljević. Miloš Obrenović je putujući za manastir Kalenić, vezao konja za njega i pod njim se odmorio, kada je nastavio put konj mu se sapleo i slomio prednju desnu nogu, a da na putu nije bilo rupa. Stevan Jakovljević, pobratim Vožda Karađorđa, pod njim je zaspao i ostao razrok.
Čuvši za priče „Kragujevac put“ je odustao od projekta za asfaltiranje puta po kome je bilo predviđeno krčenje drveta i na pomenutoj deonici je ostavio krivinu. Po priči koja živi u narodu, mašina se gasila i da je to bio jedan od razloga koji je prethodio odsupanju.
Stara jabuka iznad Oparića, bez sumnje, ima tajni i snagu. Za Levčane i žitelje susednih opština je to Sveto drvo. Radije veruju, nego da proveravaju. Nedokučiva, predstavlja prirodno znamenitost i jednu od turističkih ponuda ovog dela Srbije.
Šta je istina, a šta legenda, ma koliko se trudili, nećemo naći odgovor. Zelena krošnja čak i tokom zime, krije od svega po malo. Jedno je sigurno, Levčani ga se klone posebno u nedoba, i ne govoro mnogo o doživljenom, vozači prolaze kraj njega krsteći se.