Dana, 20. februara 2020. godine u Narodnoj biblioteci u Rekovcu predstavljena je knjiga “Leptir na testiji Kosare Pavlović“ Boška Protića.
U programu su učestvovali: autor, o knjizi je govorio Miloš Škorić, odlomke čitala Vasilija Stepanović uč. OŠ „Svetozar Marković“ u Rekovcu, a domaćin večeri je bio Aleksandar Ristić iz Biblioteke.
Složena u prividnoj jednostavnosti, glavna junjakinja, Kosara je metafora ženske veličine u svakom pogledu: čvrsta u svojim uverenjima i stavovima (Mora da se zna i za sram i za stid. Mora da se zna i šta se ne može, ne sme!), trpeljiva (Neka, istrpeću. Moraće da svane. Jednom…), postojana u nevolji (rado bih se ja izmakla i smuljila ustranu, al nema ko da prihvati rudu…), koja jasno razlikuje obavezu stvarnosti od pustih snova (Džabe. Znam šta moram, a to nikad ne bi složno sa onim što želim. Nikad.)
I samo ponekad sebi dopusti luksuz žala za nedoživljenim (naričem nad Kosarom koja se životu istija nadala, a u borbu pala ljutu i nigde da se zakloni…)
Pod naletom velikih istorijskih događaja, ona se odriče ličnih potreba (…šta će meni da toliko znam? Strah me samo da ne poludim od ovoliko stvari u glavi, svaka me odvaja od onog što treba da budem: majka i žena), ljubavi (…Tražite tu ljubav na silu i gde je nema. Slab je ona oslonac za život. Ti što se kunu da ljube, prvi izdaju.), nalazeći uporište i spokoj u svojoj porodici (E, da je sreće, pa da sad Jerotije bude ovde. Da me svaka bojazan prođe, pa da kad bude ovakva noć, sednem i gledam u nebo i kažem sebi: „ti si srećna žena, Kosara!“).
Pripremila Biljana Tomić