Plastika i materijali od plastike dobijaju sve veću primenu u poljoprivredi. Creva za navodnjavanje, folije za sadnju i plastenike jedni su od primera. Problem nastaje kada deo iskorišćene plastike završi na divljim deponijama, rekama, biva zakopan ili pak spaljen.
Masovna primena plastike dovela je do ozbiljnog zagadjenja planete jer je to materijal koji se razlaže stotinama godina. Plastični otpad koji odložimo na deponiju razlaže se izuzetno sporo, a produkti raspadanja polako se otpuštaju u okolno zemljište. Zakopavanje plastike takodje dovodi do oslobadjanja štetnih materija i veoma sitnih komadića takozvane mikroplastike, koji završavaju u rekama, podzemnim vodama i bunarima, nakon čega i u biljnom i životinjskom svetu kojim se hranimo. Kada je voda zagađena (bilo zbog otpada ili iz nekog drugog razloga), ona dospeva u zemljište, a iz zemljišta stiže do biljaka. Lanac se nastavlja dalje. Od biljaka, zagađene materije stižu do životinja, a na kraju i do našeg tanjira.
Još jedan od katastrofalnih postupaka kojim poljoprivrednici pribegavaju je i spaljivanje plastike i plastičnog otpada što dovodi do oslobadjanja velike količine kancerogenih materija u vazduh, medju kojima su i dioksini jedni od najopsnijih zagadjivaca i toksina. Jedinjenje koje je nama najpoznatije, a koristi se za dobijanje plastike je PVC (polivinil-hlorid), oslobadja razne kancerogene materije kao i olovo.