U amfiteatru srednje Poljoprivredno-veterinarske škole u Rekovcu promovisana je knjiga „Svetinje i znamenja Županjevca u Levču“ autora dr Velibora Lazarevića.
O knjizi je govorio, osim autora i Branislav Cvetković, istoričar umetnosti i naučni savetnik u Narodnom muzeju u Jagodini. Pomenimo, da je gost na promociji knjige bio i Miloš Milošević, književnik iz Trstenika.
Selo Županjevac je jedno od najznačajnijih istorijskih mesta u Srbiji, ali, nasuprot tome, veoma malo naučno istraženo. Županjevac čuva ostatke antičkih, rimskih i srednjovekovnih zdanja (rimsko utrvrđenje na Straževici, crkvinu na Carini, crkve u Donjem gradu). U njemu je najverovatnije boravio župan Nikola Altomanović, a 1398. godine kneginja Milica, tada već monahinja Jevgenija, koja je u njemu napisala darovnu povelju manastiru Hilandaru – piše Lazarević u delu Županjevac u Levču, prilozi kroz istoriju.
Selo Županjevac leži u dolini reke Županjevke udaljeno 12 km istočno od Belušića, isto toliko jugozapadno od Rekovca, a od Kalenića na oko sat hoda preko planine. Županjevac je sudeći, kako po imenu, tako i po arheološkim spomenicima veoma staro naselje. Danas su u selu prisutni samo ostaci nekadašnjeg sjaja i veličine kojim se živelo u
srednjem veku. Županjevac je 1844. godine imao 43 kuće i 326 duša. U njemu je bio Primiritelni sud i sastavljao je jednu opštinu sa Nadrljem. Danas selo ima oko 123 kuće.
Atar ovog sela obiluje zanimljivim toponimima kao što su Crkvina, Carina, Trgovište, Mala i Velika Tamnica (pećine), Zbegovište… koji svedoče o negdašnjem životu.
Ovo selo, letnjikovac župana Nikole, knjeginje Milice i despota Stefana Lazarevića baštini u svom ataru možda najviše arheoloških lokaliteta u Srbiji.
Nešto detaljnije podatke o utvrđenju u Županjevcu daje nam Feliks Kanic koji beleži: „Sudeći po nazivu mesta, mislio sam prvo da su debeli zidovi oko nje ostaci nekog starog srpskog županskog dvora. Međutim, bližim ispitivanjem otkriven je jedan značajan rimski kastel sa neobičnom osnovom (…)
Legende i predanja
„Prema narodnom predanju, ovo je selo dobilo ime po nekom županu, koji se zvao Nikola, inače bratu carice Milice. Naime, car Lazar ga je po nagovoru carice Milice unapredio u župana i dao mu da vlada Župom i okolinom.”
Levačka predanja pamte kako „posle kosovskog boja (1389), župan Nikola svoje sedište iz Župe premešta u Županjevac-grad, jer je bio bezbedan od turskih napada. Dok se gradio manastir Ljubostinja, carica Milica i
njen sin Stefan Lazarević (Stevan Visoki) živeli su u ovom starom levačkom gradu. Kasnije su ovaj grad razrušili Turci, a župan Nikola se zamonašio u manastiru Studenici.”
„Kažu da je carica Milica bila ovde, u Županjevcu, kad je pravljena Ljubostinja i priča se da je ovde negde sakrivena kruna kneza Lazara jer je ona ovde došla posle Kosovskog boja i bila dok se nije završila Ljubostinja, pa je posle otišla i zamonašila se tam!”
Po predanju knjeginja Milica je ovde iznad strasno žuborave reke Županjke uoči zidanja Ljubostinje provela 13 godina. Kad je Ljubostinja bila završena ona je zbog nečega iz grada izašla tajnim podzemnim tunelom koji je izlazio kod mesta Belege na istočnoj strani sela tj. na istočnom ulazu u selo i otišla za Ljubostinju.
Milica je po predanju u mestu zvanom Barica zakopala neko silno blago koje nije pronađeno.
Prema predanju u podnožju crkve u Carinama bio je rimski bunar koji je zapravo bio gubilište jer su u njegovoj polovini bili ukršteni mačevi učvršćeni u zidovima čije su oštrice bile okrenute uvis i sekle onoga koga bace odozgo.
EKIPA LEVAČKIH NOVINA/FOTO: TOMISLAV DIMITRIJEVIĆ-TOMACO