Putovanje Feliksa Kanica kroz Levač!

Zbog nevremena koje je počelo oko ponoći nisam mogao da odem, kako sam nameravao, i do 801 m visokog Iverka i Musinog groba na njemu, o kome mi je pričao pop Ilija Nikolić.

kanic
Feliks Kanic – arheolog i putopisac

Kiša koja je lila kao iz kabla pretvorila je i vrletan planinski put prema Rekovcu uduboko blato, pa nam nije ostalo ništa drugo već da se donde celih 9km probijamo koritom potoka, odnosno Pčeličke i Dulenske reke. Nekoliko seljaka je spuštalo kola i niz najstrmije ilovaste padine, pa smo onda preko inače lepog predela oko crkvice Raletinca išli uglavnom kroz vodu, a kad god se put mogao skratiti, presecali smo, valjda na tridesetak mesta, grebene koje je pravio krivudavi tok potoka; jedan od tih grebena bio je zasađen vinogradima.

Dešavalo se i to da se celi blokovi peščanika, sa kojih je voda splavila ilovaču, odvale i skotrljaju pravo pred nas. Videli smo i nekoliko vodenica koje su se živopisno ugnezdile na mestima obraslim drvećem; od šumskog pokrivača je inače ovde ostalo vrlo malo. Posle sat i po putovanja pojavile su se prve njive koje pripadaju Rekovcu, kuće su se javljale sve učestanije, teren se širio, a na levoj strani, na visini od 530 m, ukazao se na Glaveji deo puta koji vodi u selo; tamo su, ispod ostataka jednog šanca u Todorovom vinogradu, nađene stare gvozdene alatke, bakarna žica itd. Još jedan, poslednji napor i kroz jedan pust vrbak stigosmo na uzdignutu pijacu našeg cilja, Rekovca, čiji izdaleka vidljiv beli centar čine školska zgrada, pet dućana i dve velike mehane.

Od ustaničkih borbi do 1887. godine, jagodinski okrug je imao tri sreza, a Rekovac je bio sedište kapetana “sreza levačkog” sa 52 naselja. Razgovor sa kmetom, ili, kako je on radije sebe nazivao, “predstavnikom opštine”, Stojadinom Perićem, koji se pojavio da bi me pozdravio, vrteo se oko ove činjenice. On je živo i uverljivo govorio o nezadovoljstvu Levčana cepanjem njihove stare župe, čiji je jugozapadni deo sa bogatim manastirom Ljubostinjom pripojen kruševačkom okrugu, dok je njen severni deo uključen u belički srez, tako da Rekovčani zbog svake sitnice moraju da idu u Jagodinu.

Nesumnjivo je da političko-administrativna podela Srbije pati od velikih nedostataka, i dugo je postojala namera da se ona zameni celishodnijom. Međutim, stare okružne i sreske celine su se učvrstile u svesti naroda, pa bi promene mogla da sprovede samo jedna popularna vlada umirno vreme. U ovom slučaju, uostalom, čini se mnogo na tome da Levčani lakše gutaju svoju gorku pilulu. Dobili su bolji put do sreskog centra Jagodine. Taj put prolazi južno od Lukara, kod čije se mehane naišlo na neke stare (rimske?) zidine, i kod Dragocveta izlazi na kragujevački put. Radikalska vlada je izišla u susret želji Rekovčana; danas je kao srez uspostavljen stari Levač, izuzev onog dela oko Trstenika, a sedište sreza je Rekovac, sa 1280 stanovnika u 217 domova.

Pripremio ALEKSANDAR RISTIĆ

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *