TAJNI TRANSKRIPTI – Razgovori u tajnosti (1)

Svega mi je preko glave. Umorio me je ovakav život. Možda nam ovo nije ni trebalo. Ti si oduvek mislio da će sve brzo proći ili da će sve beskonačno dugo trajati. Više ne mogu da te prepoznam, a kamoli sebe. Ukoliko sad presečemo prepustićemo sve ovo gorima od nas. Znaš li ti za šta si se borio svih ovih godina? Uh, sad bih prvo sebi opalio jednu šamarčinu, pa bih tebe nokautirao, da ne ustaneš više nikad sa te stolice.

Šta me gledaš i ćutiš? Da li sam ti ja kriv što si nesposoban i samo zveraš u pojedine raskalašne balavanderke? Nisam! To tvoje, sve će narod pozlatiti i niko ništa ne primećuje, evo dokle nas je dovelo. Sve se izvitoperilo i okrenulo protiv nas. Kada ćeš, prokletinjo, da shvatiš da ovo naše prijateljstvo nije na normalnim osnovama zasnovano. Ono je političko, čak i više i toga. Tebi čovek ne može da utuvi u glavu da si neviđeni mediokritet.

Basic CMYK

Svi smo mi ovde jedna kamaraderija. Ovu kliku niko ne može bolje da sastavi. Šta ti je sve ono trebalo? Zar ti, seljačka baraba, dripac i probisvet, ti ćeš mene da učiš pameti!? Takvi kao što si ti ne rađaju se još od četrdesetpete. Vi ste sami sebi rak-rana. Uvek sam bio drugačiji od vas ništakovića. Bez obzira što smo bili jedno, to srce koje je kucalo za sve nas je pomalo preskakalo. Ja sam bio ta prevaga, ali nisam hteo da doživimo propast.

I ovo prokleto piće što ispijam sa tobom je pijanstvo gneva. Šta je trebalo da ostane iza nas? Da li si ovo mogao da slutiš, tuđine kleti? Ova ruina i ništavilo, je li to sve što je ostalo za našega radnog veka?! Da li su naša deca zaista osuđena da žive u palanci bez posla i da li se mladoj generaciji put u inostranstvo nudi kao jedina nadoknada za ovu bedu? Nisu naša deca kriva za naš nemar i nestašluke. Crni moj, strašna je to kazna za jedan naraštaj. Ta deca će nepravedno ispaštati.

Ubio bih se sad kad pomislim šta je ostalo od ove pustoši. Faktički samo pustoš! Sve se okrenulo protiv, čak i vreme. Ćuti, molim te, samo ti ćuti! Nemoj da progovaraš, dok ne završim. Dosta ti ti imao vremena da pričaš. Čak si i previše pričao. Tvoje reči više su zla donele, nego moje ćutanje. Bolje da onaj ne progovori, a ti vrlo dobro znaš ko je to. Ti ga se kao ne plašiš?! Boli te briga, a? Mnogo smo mi njega zanemarili, a taj može lom da napravi. Intelektualna lavina ga pokreće, čuo sam da je spreman na sve. Dugo je čekao i strpljivo ti je davao šansu da ga primetiš, ali džaba te je bilo. Ti kad popiješ, ni belu mačku više ne vidiš.

Da li ti znaš gde se upravo nalaziš? Koje su tvoje odgovornosti? Guraš nos gde ne bi trebalo ni nogu da stavljaš! Svuda bi tvoja njuškica htela da miriše. E, ne može i tačka. Smejaće ti se narod na ulici. Znaš li da će te razvlačiti kao otrcanu krpu. Uništiće te preko toaletoida. Misliš da imaš kontrolu nad svima, a prvo nemaš kontrolu nad samim sobom. Misliš da vladaš situacijom, a ne vladaš ni svojom porodicom.

Nikoga ne želiš da slušaš, jer misliš da ti sve najbolje znaš. Zavrteće ti se u glavi, o’ladi malo. Dopusti da neko bolje zna od tebe. Ti imaš istorijski dosije. Nisi bezgrešan. Te proklete godine su jedan rez u tvojoj pomahnitaloj svesti. Šta će da radi ovaj nesrećni narod u još nesrećnijem kraju, ako ti kao satrap ostaneš na čelu kafane? Nije problem što ti ne plaćaš piće u svojoj kafani, ali je problem što te svi potkradaju. Napravićeš još goru situaciju nego što jeste. Šta ćemo da činimo, da odemo odavde u tri lepe materine?! Da li ti je to cilj, proklet bio, tuđine kleti!?!

Nije nas zadesio samo majski potop po kućama, putevima i njivama, već i potop svesti, savesti i pameti. I tu se hteo da ispadneš lep, našminkan i da se vitoperiš. Ti ne živiš u realnosti, ti čovek paramecijum. Pijani klen koji će završiti u suvoj bari. Da, eto tu ćeš dočekati svoju penziju. Svi ćemo posle da gazimo po tebi. Čak i ja, koji sam te tu doveo… tu gde jesi sad, barabo. Želja za popularnošću i onog parčeta međunožnog mesa ti je bila preča od svega.

Pričaćemo još, nije ovo kraj, samo da znaš. Kad završimo ovaj litar, sam ćeš doneti drugi, jer sam nervozan. Od danas si ti igračka na navijanje u mojim rukama. Ja sam čovek iz senke, a ti vladaš samo formalno.

KRAJ PRVOG DELA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *