TAJNI TRANSKRIPTI – Razgovori u tajnosti (2)

Sedi tu i ćuti. Ponekad si znao da ne zatvaraš tu tvoju bednu klapnu. Malo mi je i žao dok te vređam, ali ono što si nam uradio… uh, svašta bih mogao da ti uradim. Čoveče, ni mortus pijan ne bi toliku nesreću doneo, kao ti polutrezan. Verujem da ni sam ne znaš što dolaziš na posao. Radije bi se zatvorio u četiri zida i ne bih izlazio napolje, da sam na tvom mestu. Ali, ti voliš da se kurčiš, hteo bi da budeš glavni gazda, da se šepuriš kao paun, da ti svi titraju i da te šašole, a to ne može, sinko. Prvo, ja ću da budem onaj ko će usta da ti zapuši. Staviću te bre u teglu od pola litra, ako treba. Još uvek čutiš, pa ćuti, govedaru, ćuti. Nisi za četiri ovce da čuvaš na pustoj livadi.

Možda nije pošteno da ti ja sudim, ali tvoja zlodela nisu za crkvenu ispovedaonicu. Takav rezil ne može niko da sluša, samo ja. Biću tvoj psihoterapeut, iako ti nema spasa. Ti si, defakto, beznadežan slučaj.

Basic CMYK

Jadne tvoje ljubavnice. Kako te nije sramota? Smeješ se, je li? Bolje bi ti bilo da se pokriješ i pobegneš u mišiju rupu, embrionu. Takav mentalni sklop ne može da se dobije mešanjem amebe i bičara. Vidi ga, plače. Hajde, nemoj da si takav, kukavice. Biće bolje, ali ti nećeš da budeš među nama. Šalim se, a možda i ne. Vreme je da i ja začepim gubicu, jer mogu da se otmem kontroli, a onda će biti kasno i za mene a bogami i za tebe. Pričaj, odgovaraj, jadaj se, sve, hajde da te čujem šta imaš da kažeš u svoju odbranu.

-E, posle moje odbrane ću nekom morati da jebem mater. Svako zašto ima svoje zato, logično je da ima. Šta sam ja mogao da radim na ovakvoj poziciji? Da se ubijem, jedino! Da presudim sebi i onda satrap ne bi postojao. Ne bi postojao, malo sutra. Uvek se, dragi moj, nađe neka budala koja će hteti da preuzme odgovornost. Koju bre, crnu odgovornost nabijem vas sve, pa ovde je bog rekao laku noć pre tri’es godina. Ti si sad našao mene da naučiš pameti i da me teraš u ispovedaonicu. Prvo, imam ljude na mnogim pozicijama i tu nema igranja. Da sam zajebao stvar, jesam, ne krijem, posebno ne od tebe, jer si mi ti kao brat. Ostali stoj, neka se nose dođavola. Moja stvar, moji problemi i moj život.

U redu je, svestan sam ja da će neko, konačno, morati da ide u zatvor. Radiće garave bukagije, ali, bato moj, po zaslugama. Zub za zub. Nije život cvetno polje, ovo je postalo bojno polje. I dalje ti, dok šetaš po njemu, naručejem pesmu – „Napravi jedan pogrešan korak“.

Deprimiran, ozlojeđen i bled kao krpa, sedeo je u uglu prostorne kancelarije na prvom spratu urbane građevine.

KRAJ DRUGOG DELA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *