Ako postoji ponedeljak među mesecima, to je valjda januar. Nakon preko glave prevaljenih praznika, sve nam izgleda mrskije i tmurnije nego što se činilo na početku. Računi su već ispostavljeni, a obaveze se gomilaju, tako da naredni mesec izgleda kao da je iza ugla.
Iza nas ne stoje tajkuni i razna tajna udruženja. Ne finansiramo se iz budžeta. Nismo teret ni vlasti, ni opoziciji. Tu smo zbog Levča, jer drugi ne mogu da ga vole više od nas.
Trudimo se da uvek budemo razigrani i puni informacija, dobrih priča i najboljeg „lokalnog“ novinarstva kojeg Srbija ima, sa temama koje se lako čitaju, ali koje teraju na razmišljanje i otvaraju pitanja.Valjda zbog toga što i ta reč, kao i sijaset drugih ima neku negativnu konotaciju u današnjoj Srbiji. „Mladi su nezainteresovani“, kažu. „Mladi nemaju svoje idole“, upozoravaju. „Mladi nemaju strasti ni prema čemu“, ogovaraju. „Mladi neće da rade“, pridikuju. „Mladi bi samo da odu odavde“, ljute se.
Omladinska štampa je nekada bila prozor u svet slobode, rudnik fotografija i biografija poznatih, nataloženo i odštampano znanje koje je bilo najznačajnije oruže „omladinaca“, s kojim su kretali u svet.
Našoj deci dati su u ruke tabloidi. Dato im je da čitaju o ljudima bez perspektive, karijere i zanimanja.
Umesto da kritikujemo, umesto da kukumavčimo, umesto da živimo u prošlosti, mi pravimo novine po merilu mladog budućeg uspešnog čoveka.
Zašto, dakle, „Levačke novine“? Zato što ne prihvatamo da je ovoj zemlji mladost najslabija strana – ne, ona je puna divnih i vrednih mladih ljudi kojima je ostanak u Srbiji opcija, kojima je stalo da iz svojih sredina izvuku najbolje, koji ne zaboravljaju koliko je truda potrebno da bi se stiglo do cilja, koji znaju da je sreća putovanje biciklom čije gume pucaju, a ne destinacija na koju se stiže avionom; koji shvataju šta znači davati, i ne tražiti ništa zauzvrat.
Naš list je za pametne, širokih vidika, autentične. Koji će da prave društvo dijaloga, koji ne postavljaju lažnu dilemu „Guča ili Egzit“ i gnušaju se svake isključivosti, svakog „ili“ i svakog „ali“.
Mi na žice ne pristajemo. Mi ograde ne trpimo. Ni fizičke, ni mentalne. Zato ćemo od Rekovca da pravimo i napravimo mesto gde će se obrazovanje i mladi obrazovani ljudi više ceniti.
Zato što mi to smemo, umemo i možemo! Zato što smo mi ekipa koja učestvuje, ali i podstiče na pobedu. Zato što je biti najbolji najbolja karta za budućnost. Zato što vam onda ne može niko ništa i možete da budete sigurni da je ceo svet vaš.
Naš list je za sve one koji žele i imaju snage, volje i vizije da slede primer uspešnih.
Naš list je za sve vas koji ste probali i uradili nešto sami. Koji znate šta može da se postigne entuzijazmom. Za vas kojima nije dosta znanja.
„Levačke novine“ su za sve vas koji ne pristajete da budete nečija kopija. Koji ponosno nosite imena i prebivališta u ličnoj karti. Koji znate odakle dolazite i ko još odatle dolazi. Za vas koji noći provodite razmišljajući kako bi dan mogao da vam izgleda sutra. Za vas koje nije sramota da nekad zatražite pomoć. Za vas koji čistite za sobom. Za vas koji se suočavate sa problemima. Za vas koji pružate sopstvenu pomoć, nesebično i bez zadrške.
Ovaj list je za sve vas koji vodite borbu za bolje sutra.
Pardon, za sve vas!
www.nedeljnik.rs